16 gojaznost Pre nego što se otpočne sa lečenjem gojaznosti neophodno je da se sazna koji su uzroci u osnovi ovog problema. Prilično je poznato da ljudi jeduću ublažavaju napetost, stres i druga neprijatna osećanja, pa je gojaznost samo sekundaran problem i posledica nekog drugog emocionalnog problema. Ako ovaj problem posmatramo na drugi način, uočićemo mnoge psihološke uzroke prekomerne težine koji imaju svoje korene u nepravilnom vaspitanju.

Kada su roditelji često zabrinuti za zdravlje i ishranu svog deteta, oni posvećuju više pažnje hrani nego što je to potrebno, pa tako nije retko da teraju decu da pojedu veće porcije nego što je njegovom organizmu potrebnoa. Vremenom, dete se navikava da jede, a da pri tome vrlo malo oseća ukus hrane, guta hranu u ogromnim zalogajima i potiskuje prirodni osećaj sitosti. Kada se potisne sitost, teško je da se odredi da li jedemo ukusnu hranu ili ne, da li smo pojeli onoliko koliko našem organizmu treba, ili dva puta više od toga.

Na taj način dolazi do „oralne frigidnosti“. To znači da čovek jede bez mere i ne osećajući ukus hrane. Druga posledica nepravilnog vaspitanja je da ako dete odbija da jede, automatski izaziva nezadovoljstvo roditelja. Prirodno je da takvo ponašanje formira u detetu refleks da kada dobro jede mama je srećna i ono je dobro dete, a ako ne jede, mama je ljuta i ono dobija poruku o sebi da nije dovoljno dobro i vredno.

Ljubica Bogetić – psiholog, psihoterapeut

eoscentar@gmail.com