Kad telo priča umesto nas….

Sve više ima dece koji reaguju kroz telesne simptome na neprijatnosti i stres iz sopljašnjeg sveta. Nije ni radak slučaj da kada deca krenu u školu počinju da dobijaju neke vrste alergija i kožnih reakcija koje ranije nisu imali I ne predstavljaju alergije na hranu, ili imaju probleme sa disanjem, bolove glave, stomaka ili nevestice… Kada se javi bilo koja telesna reakcije najvažnije je prvo se javiti lekaru i proveriti o čemu se radi, ali ako lekar potvrdi da je sve u redu, znači da je problem psihičke prirode, I obično I sami lekari upućuju decu na psihoterapiju.

Stres kao okidač

Iako je stres glavni okidač za nastanak telesnih tegoba, to ne znači da će sva deca koja imaju neku stresnu situaciju imati psihosomatske tegobe. Obično je više faktora uključeno kao što su nasledni faktori, odnos roditelj-dete, uticaj sredine I dugotrajni stres koji se trpi I ne kanališe. Deca koja imaju ovakve tegobe uglavnom su veoma osetljiva I imaju teškoće da prepoznaju I izraze svoja osećanja. Zato I kažemo da oni somatizuje svoje emocije – odnosno da telo priča umesto njih. Dobra stvar je što većina ovih tegoba može uspešno da se prevaziđe kroz psihoterapiju.

Česti su primeri da stresovi u školi kao što su preopterećenost gradivom, pritasak oko ocena, problemi u komunikaciji sa vršnjacima, vrsnjacko nasilje, komunikacija sa profesorima… ili promene kao sto su selidba, razvod, rođenje brata ili sestre…  budu okidac za pojavu nekih telesnih simptoma. Roditelji su tada veoma uplašeni za zdravlje svoje decu I vode ih na sva moguća ispitivanja, ali često su rezulti ispitivanja dobri, pa im sami doktori kažu da je problem psihihičke prirode….

Dublje uzroke svakako treba traziti u samom sklopu ličnosti deteta i njegovoj percepciji stresogenih događaja I načinu iskazivanja emocija, kao i u samom odnosu deteta sa važnim ljudima u okolini.

Zabrana na ljutnju

Neka deca nemaju dozvolu na pokazivanje neprijatnih osećanja naročito ljutnje i tuge…. pa tako počnu da imaju i fizička oboljenja. Kada nauče da preoznaju svoja osećanjai da ih slobodno iskazuju na socijalno adekvatan način, zdravstveno stanje se poboljšava….

Osećanja su kao voda, uvek nađu svoj put, a nekada je taj put I kroz telesne simptome ili bolest. Emocionalna pismenost je zato ključna za mentalno I fizično zdravlje, I zato je važno decu od najrenijeg uzrasta učiti kako da prepoznaju svoja i tuđa osećanaja I kako da ih adekvatno iskazuju.

Ljubica Bogetić – psihoterapeut

za individualne konsultacije pišite: na eoscentar@gmail.com